Šta treba da uradiš ako si svedok digitalnog nasilja?

1. Pruži ruku žrtvi

Kada se neko fizički povrijedi, prirodno je da priskočiš u pomoć, pitaš osobu da li je dobro i da li joj je potrebna neka pomoć. Isto važi i kada neko očigledno trpi maltretiranje na netu.

Cyber zlostavljanje ima ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje: raste nivo stresa i povećava se anksioznost, javlja se depresija, razvija se nasilno ponašanje i nisko samopouzdanje. Negativan uticaj zlostavljanja na emocionalno zdravlje je produžen i dugoročan, čak i kada zlostavljanje prestane.

Razmisli o tome kako najbolje da pokažeš da si tu za drugoga:

• Analiziraj situaciju i probaj da shvatiš šta se desilo,
• Osvijesti šta ti osjećaš kada čitaš ružnu komunikaciju, vrijeđanje i maltretiranje,
• Ponudi pomoć direktno i obrati se osobi koja to trpi slanjem direktne poruke.

2. Javno osudi zlostavljanje

Osim direktne, jedan-na-jedan, komunikacije sa osobom koju neko provocira, proziva ili omalovažava, bitno je da svoj glas protiv takvog ponašanja izneseš i javno.

Nadoveži se u threadu na javnu komunikaciju i reci da ne trpiš takvo nasilničko ponašanje. Kada otvoreno govoriš o stvarima koje nisu ok, zalažeš se za fer i prijateljsko ophođenje na netu, čija svrha jeste povezivanje, komunikacija, učenje i zabava. Tako zajedno sa drugim korisnicima gradiš vrijednosti na kojima leži suština upotrebe interneta - sigurnost i pripadanje.

Glasno i nedvosmisleno pokaži šta podržavaš u komunikaciji, a šta ne, i podsjeti sebe i druge da:

• svi imamo jednaka prava,
• treba da se poštujemo,
• moramo da razvijamo empatiju i razumijevanje,
• njegujemo pozitivan i konstruktivan pristup,
• argumentovano zastupamo stavove i
• učestvujemo u zdravoj diskusiji.

3. Pozovi i druge da reaguju

Danas smo svi mediji. Ako snimamo reels ili tiktokove, radimo storytimes ili pišemo blogove, dijelimo informacije i utičemo na druge - našu publiku.

Zato iskoristi svoju platformu i svoj uticaj i skreni i drugima pažnju na slučaj zlostavljanja koji primijetiš. Pozovi svoje drugove i drugarice da odreaguju, bace dislajk na nekul ponašanje i kažu koju lijepu riječ nekome ko takvo maltretitranje, ni kriv ni dužan, trpi.

Upamti da cilj nije da od zlostavljača sada napraviš novu žrtvu, jer se tako nasilje lančano nastavlja. Cilj je da se osudi samo određeno loše ponašanje, a da se osobi koja nekoga zlostavlja ukaže na štetnost i posljedice njenih postupaka.

Uvijek se sjeti ovoga:

• iz svake neprijatne situacije na netu može nešto da se nauči, ako postoji volja za to,
• dijeljenjem iskustava i rješavanjem konkretnih problema gradi se osjećaj zajedništva,
• kada se kompleksnim problemima bavi širi krug ljudi, pronađu se bolja rješenja i utvrde se pravila ponašanja za ubuduće.

4. Ne daj zlostavljaču na značaju

Cyber-zlostavljač (cyberbully) pronalazi najveće zadovoljstvo u tuđoj patnji i s namjerom, kontinuirano, pokušava kod žrtve da probudi osjećaj nesigurnosti i da je ponizi, u prisustvu online publike.

Budući da zlostavljač voli da muči druge i da ga to ispunjava, najveća mu je kazna ako se ne obraća previše pažnje na njega/nju. Zato ne daj na značaju takvoj osobi, već se fokusiraj na dva prethodna koraka: podršku žrtvi i osudu zlostavljanja kao čina.

Imaj na umu da zlostavljači rade to što rade iz nekoliko razloga:

• Iz osvete -> dešava se da neko ko je i sam doživio cyber zlostavljanje želi da uzvrati istom mjerom za bol koja joj je nanijeta. Na taj način osoba želi da i drugi osjete ono što je ona osjećala, doživljavajući tako i neku vrstu olakšanja. Osveta može da bude usmjerena na osobu koja je bila inicijalni zlostavljač, ali može da se prelije i na potpuno druge ljude, koje nekadašnja žrtva, a sada zlostavljač, doživljava kao slabije od sebe.
• Zato što krive žrtvu -> cyber zlostavljanje je često u vezi sa percipiranim socijalnim statusom, naročito na relaciji zlostavljač-žrtva. Zlostavljač svojim postupcima želi da gurne žrtvu na hijerarhijskoj socijalnoj ljestvici za stepenik ili dva dole. Često usljed osjećaja ljubomore ili zavisti. Zato zlostavljači uvijek nalaze opravdanje za svoje postupke i smatraju da je “žrtva to zaslužila”, pa ne osjećaju krivicu ili kajanje.
• Iz dosade -> Ponekad zlostavljanje može da se rodi iz osjećaja dosade i nedostatka uzbuđenja i “drame” u životu zlostavljača. Uz to, zlostavljači su osobe kojima nerijetko nedostaje pažnje ili nadzora od strane roditelja ili porodice, pa je ovo jedini način kako brzo i lako privlače pažnju okoline na sebe.
• Usljed vršnjačkog pritiska -> Nekada je potreba da se uklopiš u kul ekipu jača od racionalne procjene da je neki postupak loš ili se može okarakterisati kao zlostavljanje na netu. Takve osobe ponekad u želji da se dokažu ili budu prihvaćeni od strane “opasne ekipe” pribjegavaju zlostavljanju mlađih ili slabijih od sebe. Tako se postiže i dodatni osjećaj pripadanja i sigurnosti u grupi.
• Jer vjeruju da svi to rade -> Vjerovatnoća da neko cyber-zlostavlja druge je češća ukoliko se radi o osobi koja je uvjerenja da je to uobičajena stvar u online komunikaciji i koja nije svjesna težine problema.
• Iz želje za moći -> U želji da se bolje pozicioniraju u grupi vršnjaka, pojedinci će pribjeći online zlostavljanju onih koje smatraju manje privlačnim, uspješnim ili popularnim. Ultimativni cilj je da povećaju svoju moć kroz umanjenje moći svoje žrtve.
• Iz uvjerenja da neće biti uhvaćeni -> Zlostavljanje na internetu ide ruku pod ruku sa anonimnošću zlostavljača. Obično se osobe koje zlostavljaju kriju iza lažnih profila, generičkih usera i stock profilnih fotografija. Anonimnost im daje privid da neće morati da preuzmu odgovornost za loše postupke. Dodatno ih može osnažiti ako žrtva i okolina ne reaguju i ne osuđuju ovakvo nasilničko ponašanje.
• Jer ne osjećaju kajanje -> Cyber-zlostavljači najčešće ne osećaju kajanje zbog svojih postupaka ili krivicu. Ne shvataju ozbiljnost svojih postupaka, jer nemaju povezanost sa žrtvom kao ljudskim bićem, i čak često tvrde da ih takvo ponašanje drugima predstavlja kao zabavne, popularne ili moćne.

5. Ne prosljeđuj poruke nasilnika drugima

Ako vidiš na netu neku ružnu prepiske ili neprimjerene komentare, nemoj da ih prosljeđuješ i dalje dijeliš. Ukoliko to učiniš, rizikuješ da se uključiš u lanac cyber zlostavljanja, čime se šteta samo povećava, a žrtva dodatno izlaže neprijatnim iskustvima.

Cilj reagovanja na nečije postupke koji se karakterišu kao zlostavljanje na internetu je da takvo ponašanje odmah prestane i da se u budućnosti ne ponovi. Pri tome na prvom mjestu moraju da budu interesi žrtve i zaštita njenog ili njegovog identiteta kroz saosjećanje i empatiju. Zamisli sebe u situaciji da tvoje blamirajuće slike ili snimci kruže netom bez tvog znanja ili mogućnosti da to zaustaviš. Nije prijatno, zar ne?

Ako ne možeš da procijeniš je li neka neprijatna interakcija zlostavljanje na internetu ili ne, možda možeš da o tome da razgovaraš ili da u povjerenju pokažeš nekome o čemu se radi:

• opiši situaciju, učesnike u komunikaciji i osjećaj koji ti to izaziva,
• procijeni ugroženost osobe kojoj se to dešava,
• odluči da li i kako da se uključiš pružajući podršku,
• provjeri u razgovoru da li bi bilo dobro i potrebno da se za pomoć obratiš nekoj odrasloj osobi.

6. Na nasilje ne reaguj nasiljem

Nasilnici na internetu se osjećaju moćno kada nekoga ismijavaju ili vrijeđaju. Međutim, zapamti da moć dolazi iznutra i treba da se zasniva na osjećaju samovrijednosti, vjere u sebe i svoje mogućnosti, svijesti o sopstvenoj ulozi kao produktivnog člana koji doprinosi razvoju zajednice i opšte vrijednosti za društvo.

Kada na nasilje odgovoriš nasiljem - ne rješavaš problem, već ga samo produbljuješ. Internet treba da bude zabavno mjesto, gde možeš svašta da naučiš i možeš da se povežeš sa nekim super ljudima. Stvaranje opšte atmosfere verbalnog nasilja i netrpeljivosti, produženih obračuna, gde je sve dozvoljeno i sve se toleriše ne doprinosi takvom online okruženju.

Ako ipak osjetiš potrebu da ispoljiš ljutnju ili oslobodiš se frustracije, probaj to zdrav način:

• pocijepaj papir ili slomi neki drveni štap ili granu (ali u samoći i bezbijedno),
• izbaci negativnu energiju kroz pjesmu ili ples,
• potroši bijes u teretani ili na sportskom terenu,
• izjadaj se u svoj dnevnik ili nacrtaj prvo što ti padne na pamet.

*Da li znaš?

Popularna tinejdžerska TV serija “Euphoria” na vrlo sirov način dotiče se pitanja cyber zlostavljanja. Serija prati svakodnevicu srednjoškolaca koji se ne odvajaju od pametnih telefona, izloženi su cyber nasilju ili su i sami zlostavljači, komuniciraju međusobno dijeleći selfije i vode život praktično online. Posebno su potresna iskustva ženskih junakinja serije, koja problematizuju ozbiljne teme kao catfishing, dječiju i osvetničku pornografiju. Jules tako doživljava da joj nepoznati muškarci šalju neprimjerene fotografije (unsolicited pics), dok se Cassie bori sa narušenom reputacijom i ogovaranjima na netu i u školi.

7. Prijavi govor mržnje platformi ili administratoru

Ako praviš sadržaj za mreže ili samo provodiš vrijeme online, vrlo vjerovatno već sasvim dobro znaš da prepoznaši da neki video ili post prosto nije ok.

Ipak, ukoliko nekada ne možeš sa sigurnošću da zaključiš, najbolje je da pogledaš Community Guidelines same platforme. TikTok, recimo, jasno označava kao nepoželjan sadržaj sljedeće:

• Generalno sadržaj koji predstavlja rizik za bezbjednost maloljetnika
• Očigledno opasna ponašanja i izazovi
• Sadržaj koji prikazuje ili promoviše samoubistvo, samopovrjeđivanje i poremećaje ishrane
• Prikazivanje golotinje odraslih i seksualne aktivnosti
• Sprovođenje maltretiranja i uznemiravanja
• Sadržaj koji podstiče mrzilačko ponašanje
• Podsticaj nasilnog ekstremizma
• Sadržaj koji ne odražava integritet i autentičnost
• Ilegalne aktivnosti i promet regulisane robe
• Nasilan i grafički sadržaj
• Kršenje autorskih prava i žiga
• Sadržaj koji ugrožava bezbjednost platforme
• Sadržaj koji ne ispunjava uslove za For You Page

Sadržaj koji je nasilan, uznemirujući, vrijeđa dostojanstvo ili narušava reputaciju neke osobe možeš lako u par klikova da prijaviš platformi ili administratoru. Sadržaj koji krši standarde platforme biće uklonjen.

8. Dokumentuj cyber maltretiranje

Koliko je važno da se ne uključuješ u širenje negativnog sadržaja o nekome, toliko može biti važno da baš u pravom trenutku napraviš print-screen neke nasilne komunikacije ili sačuvaš snimak nekog čina zlostavljanja na mrežama.

To ne znači da treba ciljano da tragaš za takvim sadržajem, već samo da u svakom trenutku imaš na umu da primjer očiglednog zlostavljanja na netu treba dokumentovati i sačuvati sa strane, za slučaj da zatreba kao potvrda takve situacije u postupku utvrđivanja činjenica. Tako razvijaš svijest o tome da svako, pa i ti, ima u rukama moć da se aktivno bori protiv online nasilja, jer zna da prepozna zlostavljanje, da sačuva o tome dokaz i da mu stane na put.

Probaj da sačuvaš dokaze u svakoj situaciji kada posumnjaš da nekome može biti ugroženo zdravlje ili bezbjednost. Ako dokumentuješ slučaj zlostavljanja, vodi računa o sljedećim stvarima:

• da se na print-screenu vidi ime ili username zlostavljača,
• da je vidljiva slika ili ikonica profila zlostavljača,
• da je jasno vidljiv i čitljiv i sam sadržaj koji predstavlja zlostavljanje,
• da je vidljivo na kojoj platformi se zlostavljanje dešava (TikTok, Viber, Discord),
• ukoliko je zlostavljanje potrajalo duže, čak danima, da se napravi serija print-screenova sa redosledom koji to pokazuju,
• da se naprave print-screenove koji otkrivaju da je zlostavljač uklanjao sadržaj koji je prethodno postavljao - sakrivao dokaze (“prije” i “poslije” prikaz),
• posebno je važno da se obezbijede dokazi da je žrtva tražila od zlostavljača da prestane.

9. Potraži pomoć od odraslih

Kada nemaš rješenje za neku situaciju na mrežama koja je ozbiljno izmakla kontroli, bilo bi dobro da se za pomoć obratiš roditeljima ili nekom drugome iz porodice ili škole. Zapamti da je svaki oblik zlostavljanja na netu ozbiljna situacija.

Uključivanje nekoga odraslog u rješavanje problema može mnogo da olakša:

• podijelićeš problem i brže trajno riješiti situaciju,
• oslonićeš se na nekoga sa više iskustva i mogućnosti za adekvatnu reakciju,
• Pomoći ćeš i odraslima u svom okruženju da bolje shvate tvoje i probleme tvojih vršnjaka.

Takva međusobna podrška koja se razvija između tebe kao mlađe osobe i nekog starijeg od povjerenja iz tvoje porodice ili okruženja ko ti pritekne u pomoć u konkretnoj situaciji jača povjerenje koje vas povezuje i gradi dodatan osjećaj zajedništva i pripadanja kao osnove sigurnosti.

10. Obrati se za podršku

Šta god da te muči u vezi sa zlostavljanjem na internetu, bilo da se dešava tebi ili nekome drugom, uvijek možeš da se obratiš Centru za siguran internet na https://www.sigurnodijete.ba/ ili savjetodavnoj liniji za djecu i mlade “Plavi telefon” na https://plavitelefon.ba/.

*Da li znaš?

I najveće zvijezde nekada trpe hejt na netu. Teodora Džehverović se odmah poslije svog albuma-prvenca “Borbena” suočila sa drugom stranom slave i popularnosti - negativnim komentarima i prozivkama na račun fizičkog izgleda. Iako priznaje da joj je na momente zbog toga teško, Teodora otvoreno priča o vlastitim nesigurnostima, kao što je borba sa bubuljicama, i kaže da je ipak najvažnija vjera u sebe.